EVAN ALEXIS CHRIST, dirigent
SIDONIJA LEBAR, violina
Richard Wagner: Siegfried idila, simfonijska poema
Wolfgang Amadeus Mozart: Rondo KV 269, Rondo KV 373, Adagio KV 261
Srđan Dedić: Simfonijski stavak, za orkestar
Richard Strauss: Kavalir s ružom, suita op. 59
RICHARD WAGNER: Siegfried – idila, simfonijska poema
Karizmatičan i prije svega – čovječan; to je Wagnerov slavni junak Siegfried, koji svojom hrabrošću i epskom silinom oslobađa svijet od spletki i pohlepe. Opera Siegfried treći je dio čuvenog Wagnerovog Prstena Nibelunga, spjeva o sukobu ljudskog i mitološkog svijeta, kao i dobra i zla.
Hrabri Siegfried toliko je drag Wagneru da je, po glazbenim motivima iz opere, skladao prelijepu Idilu kao poklon svom sinu (također Siegfriedu) za prvi rođendan.
Zadivljujuća i sugestivna Siegfried – idila, skladana 1870. godine, djelo je opojne ljepote i dugih melodijskih linija. Nema „herojski“ karakter – to je čarobna, skladna i nježna priča za laku noć, koju ljubljenom sinu priča brižan otac. Siegfried – idila jedan je od vrhunaca Wagnerove skladateljske mudrosti, glazbeni izraz sklada, nade i blagosti, s melodioznim gudačima u prvom planu.
Wolfgang Amadeus Mozart
Rondo KV 269
Adagio KV 261
Rondo KV 373
Iznimna je prigoda uživati u triptihu zvukovno bujnih koncertantnih stavaka Wolfganga Amadeusa Mozarta, u kojima spoznajemo svo umijeće i vitalnost glazbenog majstora koji je, uz ostale glazbene talente, bio i dojmljivo vješt violinist.
Oba ronda, KV 373 i KV 269, krase spontana dražest, svježina, brze i briljantne „pasaže“, kao i zvonki trileri – violinističke „majstorije“ nadahnuto skladane perom umjetnika koji je uz violinu odrastao i smiono istražio sve registre instrumenta. Adagio KV 261 elegantnog je i rafiniranog melodijskog bogatstva, metaforički dajući naslutiti „arioznu“ narav kasnijih opernih remek-djela – široke i pjevne lukove jednog od najvećih majstora melodioznosti u povijesti glazbe.
Bisere koncertne violinističke literature W. A. Mozart nadahnuto je skladao 1775.–1777. g., posvetivši ih talijanskom violinističkom virtuozu Antoniu Brunettiju, a iz glazbeno-povijesnih izvora znamo da ih je i sam rado izvodio u užem, komornom krugu vrhunskih glazbenika.
Uz Zagrebačku filharmoniju, markantne koncertne stavke W. A. Mozarta izvest će Sidonija Lebar, od 1994. g. koncertna majstorica Zagrebačke filharmonije.
Sidonija Lebar rođena je u Kopru, gdje je stekla osnovnu glazbenu izobrazbu. U rodnom je gradu suosnivačica Komornog orkestra. Srednju školu nastavila je u Ljubljani, gdje je od drugog razreda bila članica Slovenske filharmonije. Godine 1987./1988. pohađala je majstorske tečajeve u Kölnu kod Gorjana Košute i Igora Ozima. Godine 1994. magistrirala je u klasi Tonka Ninića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Dobitnica je nekoliko nagrada u Sloveniji i Italiji.
Godine 1988. bila je koncertnom majstoricom Orkestra Alpe–Jadran pod umjetničkim vodstvom Györgya Győriványija Rátha. U Hrvatskome komornom orkestru djelovala je od 1989. do 1996. Od 1991. stalna je članica Zagrebačke filharmonije, gdje je od 1994. koncertna majstorica. Dobitnica je Srebrne medalje u povodu 130. obljetnice Zagrebačke filharmonije.
U Zagrebu djeluje kao koncertna majstorica orkestra HNK, Simfonijskog orkestra HRT-a, Hrvatskog komornog orkestra te kao vanjska članica Zagrebačkih solista. Održava i solističke recitale, među kojima je najznačajniji onaj na Dubrovačkim ljetnim igrama 2004. Nastupala je i kao solistica s domaćim i stranim orkestrima. Od 2004. do 2012. bila je članicom Gudačkog kvarteta Rucner na mjestu prve violine.
Sa Zagrebačkom filharmonijom i maestrom Pavlom Dešpaljem snimila je CD Koncert za violinu i orkestar Borisa Papandopula, koji je 2008. g. dobio nagradu Porin za najbolji album klasične glazbe.
Srđan Dedić
Srđan Dedić (1965.) je hrvatski skladatelj i pedagog čije su skladbe izvođene i nagrađivane u 28 zemalja svijeta, a također su objavljene na desetak nosača zvuka.
Simfonijski stavak, skladan na poticaj Zagrebačke filharmonije 2010. g., glazbena je spoznaja Dedićeva zrelog opusa: od tihe snovitosti do zvukovne velebnosti, skladateljeva vizija je orkestralni virtuozitet, naglašen zvukovnim lukom stalne varijacije – mijene gudačke lirike s naglašenim poentilizmom udaraljki.
Ritamski i melodijski, Simfonijski stavak skladba je iskonske snage, konstruktivne forme i uzorne vještine.
Richard Strauss: Kavalir s ružom, suita op. 59
Opera Kavalir s ružom neodoljiva je glazbena komedija ljubavnih intriga, zavrzlama i radosti duha – simbol bezvremenskog Beča. Upravo je izuzetan uspjeh opere, toliko dojmljive i deskriptivno moćne u duhu vremena valcera, kristalnih svijećnjaka i bogate odjeće, potaknuo Richarda Straussa (1864.–1949.) na skladanje suite po motivima vlastite opere.
U blistavoj suiti prepoznajemo duh koji je majstora vodio – vlastitim riječima: „Skladao sam glazbu za komediju“. Tako su u mnogim stavcima solistički glasovi „zamijenjeni“ instrumentima (primjerice kontrabasom, trubom), glazbena poetika povezana je izvanrednim plesnim segmentima, a sve u duhu čiste tonalnosti i dijatonike, koju je napaćeni svijet 1946. g. posebno želio. Od senzualnog uzbuđenja uvoda, spokojnog šarma središnjih stavaka do grandioznog finala – završnog valcera drugog čina – Straussova simfonijska sinteza opere je neodoljiva i strastvena.
Zagrebačkom filharmonijom ravnat će ugledni američki dirigent svjetskog glasa, mo. Evan Christ (1970.), student Harvardskog sveučilišta i Lajpciškog Glazbenog Konzervatorija. Ravnao je simfonijskim koncertima diljem Europe i Azije. Njegov umjetnički repertoar seže od djela klasičnog kanona do djela filmske i suvremene glazbe. Iznimno komunikativan, mo. Christ nadahnjuje intenzitetom, jasnoćom i autentičnošću glazbenog doživljaja.